Ivana Babić (Hrvatska)

Zovem se Ivana, rođena i odgojena sam u Splitu, gdje i živim. Ovo je moje svjedočanstvo iz Međugorja. Prošle god. došla sam u Međugorje nakon 5. god. Dok sam bila u crkvi i slušala misu, zamolila sam Gospu ovim riječima: Gospe, znam da si tu, da me čuješ vidiš i znaš moju potrebu, stoga te molim, daj mi znak da si me uslišala. Tako je i bilo. Dok sam išla na Podbrdo, u svom srcu čula sam jasan glas: DOÐI MI, I IZUJ SE BOSA. Iako me to zbunilo, učinila sam tako. Kako je bilo strašno vruće, 40 stupnjeva celzijusovih, dok sam se penjala, ni kapi znoja nije bilo na mom tijelu, ni kapi! LJudi su me u čudu gledali, bilo je i stranaca, lice mi je bilo svijetlo kao dan, i ja sam se čudila kako se nisam oznojila ... Ni jedna rana, žulj, bol, posjekotina NIJE bila na mojoj nozi. Kad sam došla pred Gospu, suze su mi padale ko krupa.

Hvala ti majko moja! Isto kad sam se spuštala sa Podbrda opet ista stvar, ni kapi znoja na mom tijelu, nikakvu vrućinu nisam osjećala, doslovno mogla sam trčati. Takvu radost i sreću sam osjetila koja je i dan danas u meni i sada dok ovo svjedočim.

HVALA TI, MAJKO BOŽJA, ŠTO SI ME POGLEDALA I USLIŠALA: HVALA!