Tina Bajić (Hrvatska)

Ne znam odakle da počnem. Moja mama je imala rak. Imala je kemoterapije i zračenje. Nakon par godina upala je u tešku depresiju. Vodili smo je po bolnicama, ali ništa. Na kraju, kada smo čuli za fra Ivu Pavića, ona je završila u bolnici da bi joj rekli da ima rak na plućima. Ja sam njena kći. Imala sam spontani prije 2 mjeseca. Otad sam imala komplikacije i krvarenje jednostavno neće da stane. Ali rekla sam sama sebi: neka mi je tako, ali ja ću za svoju mamu otići k fra Ivi Paviću i izdržat ću ja to.

Kad sam došla do crkve, to je bilo posebno. Kad sam ušla u tu crkvu, kada sam ugledala fra Ivu, moje srce nije se moglo suzdržati i počela sam plakati. Kasnije je bilo polaganje ruku. Rekla sam svoj problem i pala sam na pod. Osjećala sam se kao da nisam to ja. Stavila sam maminu sliku pred oltar. Nemam rječi koliko me to veseli što sam otišla kod fra Ive.

Sada da vam kažem: kad sam došla kući, zvala sam mamu u bolnicu. Ona mi je rekla da je ispljunula krv točno kada je fra Ivo položio ruke taj dan na moju glavu. Sutradan sam opet zvala. Ona je bila drugačija da bi na kraju ponovno slikali pluća, a na plućima ništa i psihički joj je dobro. Došla je kući.

Hvala Isusu za njezino ozdravljenje!
Mene užasno ponovno vuče doći u Šurkovac. Nadam se da ću opet doći k dragom fra Ivi Paviću.

Prijava korisnika

Mrežna stranica koristi kolačiće (cookies). Kolačiće upotrebljavamo kako bismo personalizirali sadržaj i oglase, omogućili značajke društvenih medija i analizirali promet. Isto tako, podatke o vašoj upotrebi naše web-lokacije dijelimo s partnerima za društvene medije, oglašavanje i analizu, a oni ih mogu kombinirati s drugim podacima koje ste im pružili ili koje su prikupili dok ste upotrebljavali njihove usluge. Nastavkom korištenja naših internetskih stranica vi prihvaćate našu upotrebu kolačića.