KRŠTENJE U DUHU SVETOM VI.

Pronaći Duha Svetoga

U osamnestom stoljeću u Perzijskom zaljevu pronađena je nafta koja je postala izvor svjetlosti, sreće, moći i zdravlja za siromašne Arape - nomade. Prije toga su bijedno i siromašno živjeli u pustinjskim gradovima. Sada se sve promijenilo. Izgrađeni su veliki gradovi s prekrasnim uređenim vrtovima i oazama. Sve je to izgrađeno od novca dobivenog od otkrivene nafte koja se često zove „crno zlato“. Duh Sveti je često skriven u nama, našim obiteljima, župama, crkvama. Često smo slabi, umorni, siromašni, jadni, bolesni jer nismo pronašli osobu Duha Svetoga u svom vlastitom životu. Ali, ako ga pronađemo i dopustimo mu da djeluje preko nas, naši životi ili naše duše mogu postati prekrasni vrtovi. Na taj način darovi i plodovi Duha Svetoga koji su zapisani u poslanicama Korinćanima[1] i Galaćanima[2] će biti vidljivi u našem životu. Po ovim plodovima postat ćemo privlačni slabima i onima koji su izgubili svaku nadu. Mnogi će kroz nas susresti živoga Isusa.

Upaliti plamen

Kako razumjeti da je potrebno raspiriti plamen u nama, u našem srcu koji tinja već od krštenja? Kad je motor u automobilu hladan potrebno je da ga zagriju grijači kako bi lakše upalio. Ili, ujutro je potrebno očistiti pepeo u peći koji je ostao preko noći, staviti suhe pračice i zapaliti ih. Ugašena svijeća ne može rasvijetliti tamu. Treba je zapaliti. To je na neki način slika onoga što se doživljava u krštenju u Duhu Svetom. Moli se Nebeskog Gosta da nas zagrije, zapali. Po sakramentu krštenja smo primili Duha Svetoga u krizmi je ponovno dat. I svaki put kad slavimo sakramente Duh Sveti u nama oživljava svoju prisutnost, pali svoju vatru u nama. Danas je potrebno pomoći svim ljudima koji su primili krštenje i potvrdu da prigrle milost koju su primili u tim sakramentima, da „obnove svoje krštenje i potvrdu“ ili da obnove svoje krsna obećanja, tako da postanu gorući grmovi i da krenu u žetvu koja je golema.

Evangelizacija Crkve

Kroz krštenje u Duhu Svetomu kršćani na svim pet kontinenata se obnavljaju. Sve je više onih koji doživljavaju ovo iskustvo po prvi put. Papa Benedikt XVI je okupljenom mnoštvu u Rimu 2008. rekao: Braćo i sestre otkrijmo ljepotu krštenja u Duhu Svetom. Ta milost je kao „vjetar koji raspiruje oganj koji tinja na laganoj žeravici i koji je ponovno raspaljuje u oganj koji plamti“. Duh Sveti je pokretač svih promjena u Crkvi. Stoga, ako želimo da Crkva neprestano raste trebamo razviti veće zajedništvo i prijateljstvo s Duhom Svetim jer Duh Sveti je glavni djelatnik evangelizacije. U svojoj enciklici Evangelii Nuntiandi, papa Pavao VI ističe da „evangelizaciju nikada nećemo moći obaviti bez djelovanja Duha Svetoga“. On dalje ističe: „Duh Sveti je onaj koji, danas, baš kao i u početku stvaranja Crkve, djeluje u svakom evangelizatoru koji dopusti da ga On zahvati i vodi. (EN 75). On nas želi osnažiti kao što je to učinio na dan Duhova. Stoga je dobro započeti svaki dan molitvom Duhu Svetom: „Dobro jutro Duše Sveti, radi danas preko mene, stavljam ti se na raspolaganje“. Navečer je potrebno zahvaliti mu za sve što je učinio preko nas tijekom dana. Pod vodstvom Duha Svetoga bit ćemo osvajači dušâ za Božje Kraljevstvo. To bi trebao biti prioritet svakog kršćanina.

Upoznati dar Božji

Jedan od razloga zašto današnji vjernici nisu oduševljeni i radosni u svojoj vjeri jest taj što nisu upoznali dar Božji (usp. Iv. 4,10). Dobar dio vjernika posjeduje samo intelektualno - racionalni pristup vjeri sa svojim vlastitim idejama. Nedostaje vjera srca. Duh Sveti koji se izlijeva u srce vjernika donosi sliku pravog Isusa i osposobljava ga da se zaljubi u Isusa pravoga Boga i čovjeka. Susret s njime je osobito susret s neizmjernom Ljubavi koja je Duh Sveti. Kad se govori o ljubavi prva slika koja nam dolazi u misao jest iskrena i nježna ljubav dvoje zaručnika, u kojoj je dostatna samo prisutnost drugoga da bi se bilo radosno. Prorok Hošea govori: “Zaručit ću te sebi dovijeka; zaručit ću te u pravdi i pravu, zaručit ću te sebi u vjernosti i ti ćeš upoznati Gospodina” (2, 21-24). Vjernik koji želi prihvatiti Božju ljubav ulazi u zaruke s njime. Koliki kršćani žive svoj odnos s Isusom poput zaruka? Prije iskustva KDS čuli smo puno o Isusu, studirali smo njegovu riječ ali nismo bili zaljubljeni u Nj. Tko susretne ljubav, onu pravu i iskrenu bit će sposoban ići protiv mentaliteta ovoga svijeta, bez straha da će biti osuđen. Prisjećam se jedne trodnevnice uoči Gospe Lurdske koju sam trebao održati u jednoj župi u đakovačkoj biskupiji. Mjesni ordinarij zabranio mi je da polažem ruke na vjernike i da molim u jezicima. Poslušao sam. Dok sam propovijedao mnoštvu u crkvi Duh Sveti je sišao na njh tako da su hvalili i slavili Bogu u jezicima. To me je podsjetilo na zgodu iz Djela apostolskih dok je Petar propovijedao Duh Sveti se spustio na one koji su slušali riječ. (usp. 10,44)

Četiri svjedočanstva

Marko: Prije krštenja u Duhu Svetom sam bio tradicionalni katolik. Primio sam sve sakramente i dolazio redovito na nedjeljne mise. Smatrao sam da je to dovoljno. S druge strane imao sam veliku ljubav prema rock glazbi. Nema koncerta na kojem nisam sudjelovao. Na jednom molitvenom susretu sam doživio KDS i brojne karizme. Moj se život iz temelja promijenio. Ali i nakon tog iskustva otišao sam ponovno na koncert. Oprema je bila izvrsna, glazba izvođača odlična ali meni je tu nešto nedostajalo. Shvatio sam tu nema Isusa, ozdravljenja, čudesa. I od tada više ne slušam rock glazbu. Kroz KDS moji prioriteti su se promijenili. Sada me Gospodin liječi od posljedica slušanja takve glazbe. Josipa: Vjernica sam od rođenja. Odrasla u strogoj katoličkoj obitelji. Na studiju sam upoznala mladića s kojim sam živjela u predbračnoj vezi dvije godine i nisam to smatrala grijehom. Opravdala sam se da svi mladi to rade i da je to normalno jer mi se volimo. Na duhovnoj obnovi u Šurkovcu doživjela sam KDS. Duhovne oči su mi se otvorile. Shvatila sam svoj grijeh. Ispovjedila se i pokajala se za nj. Sada sam sretna i živim svoju vjeru. Molim se da i moj mladić to isto doživi. Marinko: Prije nego sam doživio KDS bio sam jako zatvoren u sebe. U mom srcu nije bilo mjesta za druge ljude. Ono je bilo poput kikirikija. Mislio sam samo na sebe. Nakon KDS počeli su me zanimati drugi ljudi, osobito bolesni, siromašni, odbačeni ... Izašao sam iz sebe i okrenuo se prema Drugome (Bogu) drugima (ljudima). Zbog te unutarnje promjene osjećam se jako dobro. Zahvaljujem Bogu na tome. Dražen: Katolik sam i teolog. Uvijek sam išao u crkvu i puno molio. Međutim, kada sam predao svoj život Isusu i po prvi put doživio krštenje u Duhu Svetom, počeo sam drugačije moliti. Danas molim kao da sam dobar s Isusom. Isus nije više kip kome se molim nego živa osoba. On je moj najbolji Prijatelj. Također, tek sada razumijem teologiju i katekizam katoličke Crkve.

Djeca i krštenje u Duhu Svetom

Naša djeca danas žive u vrlo kompleksnom i konfuznom svijetu. Stoga ih moramo učiti o tome da shvate tko je Duh Sveti. Djeca oponašaju odrasle. Imaju probleme kao i mi, sumnjaju. Ne bi trebalo odvajati ih kad se moli za krštenje u Duhu Svetom. Isto tako potrebno je stvoriti atmosferu u kojem će iskusiti KDS. U djeci se treba osloboditi Duh Sveti kojega su primili na krštenju. Po doživljaju krštenja u Duhu Svetom mogu biti sveta i susresti se s Gospodinom. Maloj djevojčici iz Francuske Neneti (1911-1922) je otac poginuo u prvom svjetskom ratu kad je imala pet godina i onda joj je mama da je utješi rekla: sada imaš Oca na nebu koji te gleda. Tako se dogodilo njezino obraćenje i KDS. Od tada je sve činila za Isusa, kao odrasla osoba. Pričešćivala se sa žarom! Radila je žrtvice kao odrasli čovjek. Nije sebe štedjela. Živjela je za Boga. Umrla u jedanaestoj godini na glasu svetosti. Iz iskustva znam da su djeca otvorenija puno više od odraslih, tako da se mogu lakše susresti s Gospodinom. Djeca osobito lako mogu doživjeti KDS u kontemplaciji evanđeoskih tekstova.  

Što činiti nakon krštenja u Duhu Svetom

Kao što smo već kazali iskustvo ili doživljaj krštenja u Duhu Svetom prati oslobađanje brojnih darova i plodova Duha Svetoga za služenje Crkvi. Da bi oni postali djelotvorni važno ih je školovati i odgajati. Potrebna je određena disciplina i razboritost prilikom korištenja samih darova Duha. Biti u posvetnoj milosti je važno prilikom korištenja darova Duha Svetoga. Opasno je samo zaustaviti se na darovima. Bitno je vježbati se u krepostima jer one čuvaju dobivene darove. Biskupi[3] trebaju procijeniti, razlučiti darove jesu li u skladu s Crkvom. Nakon krštenja u Duhu Svetom apostol Pavao je tri godine proveo u pustinji u Arabiji. Pripravljao se za službu koja mu predstoji. Trebao je duhovno ojačati. Nakon doživljaja KDS duhovne rane, krive navike, zlodusi u osobi mogu ostati. Stoga nakom KDS su potrebne molitve za iscjeljenje rana i molitve oslobađanja. Dobro je da osoba uđe u karizmatsku molitvenu zajednicu. Nakon KDS od laika[4] se očekuje da rade timski (ne sami), uz duhovnu pratnju ili vodstvo svećenika (ne da oni vode svećenika). Svima preporučujem upisati se u ignacijanske duhovne vježbe u šutnji. One nam pomažu da ne lebdimo u zraku s darovima nego da objema nogama stojimo čvrsto na zemlji te da imamo osoban i vrlo prisan odnos s Gospodinom.