Dražan Brajković (Austria)
Hvaljen Isus! Ja se zovem Dražan Brajković, rođen sam u Bugojnu a živim i radim u Linzu u Austriji. Odmah bih htio započeti sa činjenicom da sam zaista bio, ajmo reći, prevelik griješnik i skroz otuđen od Boga i vjere. Spletom okolnosti u mom životu su se događale raznorazne stvari koje su skoro razorile moj brak i moju obitelj. Ali eto, dragom Bogu i Isusu hvala i slava, koji mi dadoše za suprugu moju Nevenku koja se svim silama borila i neprestano molila Božju milost da se ja okrenem Bogu i vjeri kako bi sačuvala naš brak i da se naša obitelj ne raspadne poput jednog mjehurića na vodi. Pokušavala me ubijediti kako bih trebao ići u crkvu skupa s njom i našim sinom Oliverom koji je svake nedjelje išao s mojom suprugom na svetu misu. Ali sve je bivalo uzalud, sve dok mi moja supruga nije počela dosađivati i govoriti o nekakvom fra. Ivi Paviću koji je kao neki karizmatik. I tako sam ja njoj obećao da ćemo ići. Toliko je bila sretna da se ta njena sreća nije mogla opisati.
I tako u 3. mjesecu 2013. otišli smo u Šurkovac. Tamo smo došli rano pa smo tako uspjeli biti prvi koje je fra Ivo primio. Odmah se izmolio nad našim sinom Oliverom koji je obolio od nervnih tikova, jedne teške i zastrašujuće bolesti koja je još jedna velika nepoznanica u medicini. I kad sam vidio kako moje dijete ničim ne potaknuto odjednom pade na moje ruke i na pod, obuzeo me veliki strah, jer takvo što još nisam u životu vidio.
Ali sve to što se toga dana događalo nije me se baš toliko dojmilo, još i poslije mise i mnogih ozdravljenja kojima sam bio nazočan i dalje sam bio skeptican. Sve dok me fra Ivo nije ispovijedio i stavio ruke na moju glavu, a tada ne znam što sam osjećao: da li je to bila vrućina ili grč i što sve još, znam samo da sam rekao mojoj supruzi znoj me probija i sav sam prazan. No tek na našem povratku za Austriju negdje u Sloveniji počeo sam osjećati nešto neopisivo, u meni neku silu koja mi obuzima misli i morao sam reći svojoj supruzi da ja moram ponovno u Šurkovac, i to što prije. Ona je samo zazvala Isusa i rekla: Hvala ti, Gospodine, na milosti koju nam dade. I zaista 14 dana poslije ponovno smo bili u Šurkovcu i opet veoma rano kako bismo mogli otići na ispovjed i obaviti sve što treba. I onda za svetom misom kad nas je fra. Ivo izveo pred oltar i počeo na nas polagati ruke, tada sam doživio to počivanje u Duhu Svetomu. Što sam tad osjetio u mome tjelu i mojoj duši, to se ne može objasniti niti opisati, to se mora doživjeti, to običan čovjek ne može iskazati riječima.
Ali, eto, htio sam reći kako Gospodin Isus za svakoga ima svoj plan i kako je u njega sve moguće. A od onakvog griješnika kao što sam bio ja, nevjernika kojem ni Bog, Isus, ni vjera, njegova obitelj, nije značila ama bas ništa, samo sam ja bio važan, sve se moralo vrtjeti oko mene, uz milost gospodina Isusa osjetih što znači njegova ljubav kako on nas sve voli i koliko mu je stalo do svakog čovjeka, pa mi dade svoj blagoslov da i ja sada znam voljeti, cijeniti svakoga čovjeka, da se opet volim sa svojom suprugom kao nekad dok smo bili mladi, da znam oprostiti i biti ponizan.
Još mnogo, mnogo darova sam dobio: da redovno idem na svetu misu, da se znam istinski moliti i Boga slaviti, pa da sam prestao lagati, kockati i mnoge druge pogrdne stvari odbacio iz svog života - eto, to je ta ljubav Gospodina našeg Isusa Krista. Stoga se zahvaljujem osobito mojoj dragoj supruzi Nevenki koja je sve ovo podnosila iz ljubavi prema meni i našoj obitelji, a najviše prema ljubavi gospodina našeg Isusa koji joj dade tu milost da je uslišio njene molitve. Zahvaljujem se svim srcem i dušom svojom Fra. Ivi Paviću kojega, eto, dragi Isus blagoslovi i nadari kako bi mogao preko Gospodina Isusa obraćati narod, približiti ih licu Gospodina našega kao što je pomogao meni da shvatim da je nama ljudima jedina ljubav naš Živi Gospodin Isus KRIST i da se samo s Isusom može živjeti u ovoj dolini suza. Svemogući Gospodin Bog Isus Krist i Duh Sveti bili na pomoći svima onima koji primaju i priznaju Isusa za svoga Gospodina i Gospodara.
Hvaljen Isus!