Monika

Zovem se Monika. Živim u Beču. Imam 17 godina. Od malena sam imala problema s leđima. Vremenom bilo je sve gore. Bolovi su bili neizdrživi.  Bila sam kod raznih liječnika. Slali su me na svakojake terapije. To mi nažalost ništa nije pomoglo. Jedna liječnica mi je rekla:  “To će da ostane zauvijek tako."

Kada je fra Ivo držao duhovnu obnovu u Beču, mama mi je rekla da će ići sa sestrom. I ja sam želila ići. I otišla sam.  Tijekom govora i cijele svete Mise boljela su me užasno leđa. Nisam mogla ni sjediti ni stajati. Par puta dok je fra Ivo govorio zaplakala sam jer me jako dirnulo.

Za vrijeme molitve polaganja ruku ispred oltara, gledala sam ljude oko sebe. Jedni su padali u duhu a drugi nisu. Kada sam došla pred njega zamolila sam ga da mu ispričam svoj susret s Isusom. Dok sam pričala plakala sam. On me je saslušao i razgovarao sa mnom.

Ne sjećam se kad sam pala u duhu. Ali najedanput sam se našla na jednom predivnom mjestu koje je jako sjajilo. Bilo je prelijepo. U jednom trenutku vidjela sam Isusa. Govorio mi je nešto ali ga nista nisam čula. Imala sam osjećaj da se glasno smijem.

Kada sam ustala počela sam plakati. Stavila sam ruku na fra Ivino rame i zahvalila mu. Poslije sam otišla sjesti u klupu jer nisam odmah mogla hodati. Gledala sam ljude okolo sebe. Svi su pjevali i bili su jako sretni. Mene su leđa jos uvijek boljela. Odjednom sam ustala i viknula: "Mama ne bole me više leđa!" Počela sam smijati. Klekla sam i počela moliti. Dok sam se molila cijelo vrijeme sam plakala.  Kada sam se smirila, sestra koja je stajala pored mene a nije pala u duhu mi je pričala da sam se glasno smijala.

Ja danas nemam više bolova u leđima. Smirenija sam. Dragi Isus me izliječio.
"Ne boj se! Samo moli i vjeruj!" - ISUS

15.06.2018.

Mrežna stranica zupa-surkovac.com koristi kolačiće (cookies) kako bi poboljšala funkcionalnost stranice. Više o kolačićima.

Slažem se