Božana Matanović (BiH)

Isus me ozdravio

2003. godine sam napipala kvržicu veličine oraha na vratu. Postepeno mi je počela praviti probleme, u početku male, no kasnije me počelo gušiti, počela sam se debljati (106 kg), postala sam nervozna ... Na kraju se ispostavilo da je ta kvržica nekakav tumor u lijevom režnju štitne žlijezde. 2005. godine su mi odstranili cijeli režanj. Bila sam malo bolje, ali onda, nedugo zatim, uslijedila je masa nekakvih problema. Umarala sam se, preznojavala, mršavjela, pa se debljala, naticala, bila živčana, gušilo me, i s vremena na vrijeme iskašljavala sam krv.

Doktori nisu imali pojma što mi je. Išla sam na kontrole štitnjače svaka dva do četiri mjeseca. Slali su me od jednoga do drugoga doktora. Kliničke slike su uglavnom bile u redu, ali ja nisam bila u redu. Jedan doktor, sjećam se, rekao mi je:
- Što hoćete, gospođo, pa vi ste već operirali štitnjaču, to jednostavno tako mora biti. Dosadili su mi i doktori, izgubila sam vjeru i povjerenje u njih. Pobacala sam sve knjige o medicini, iscijepala sve nalaze, jednostavno izgubila vjeru u njih i otišla k jednoj ženi koja „liječi“ viskom nemajući pojma kamo to vodi.

Sva sreća pa nam, evo, dobri Bog poslao fra Ivu da me spasi kandži viska jer tko zna što bi sa mnom bilo. Prvi put kad sam vidjela kako narod pada i počiva u duhu, ja sam se prestrašila i htjela pobjeći iz crkve. Na tom prvom susretu nisam ni htjela otići na blagoslov jer me bilo strah, ali sam redovno išla da slavimo svetu misu sa fra Ivom. Sve njegove propovijedi sam upijala, molitve razmatrala, ozdravljala duhovno, PROGLEDALA. Ispovjedila sam se i pričestila, i jedne nedjelje sam otišla na blagoslov za bolesnike poslije svete mise.

Dok sam išla prema fra Ivi, gledala sam bolesnu djecu, ljude sa štakama, ... svima sam željela isto: da ozdravimo duhom, dušom i tijelom. Sav strah je iščeznuo. Bila sam sretna jer me Isus i Marija vole, da su tu, da me zagrle, da mi pomognu, da moje tegobe nestanu. Bila sam sretna jer mi je duh ozdravio, jer sam progledala drugim očima.

Kada sam prišla k fra Ivi, položio mi je ruku na glavu, a ja sam pala i počivala u duhu. Bilo mi je toplo, pred očima mi je bila velika tama i malo svjetlo koje je malo pomalo progutalo tamu. Imala sam osjećaj da je nešto izašlo iz mene na nos s izdisajem. Kada sam ustala, bilo mi je toplo i znala sam da sam ozdravila.

Nakon par dana sam otišla k doktoru. Pregledao me je na ultrazvuk četiri puta. Nalaz je bio uredan. Desni režanj je preuzeo funkciju. Ukinuo mi je terapiju koju sam pila: Letrox po pola ujutro. Prvi put nakon operacije mi je rekao:
- Gospođo, što se tiče vaše štitnjače, vi ste praktično zdrava žena.
Kontrola, po prvi put, za godinu dana.

Ja sam sada opet ona stara, ponovno sretna žena jer je Isus uzeo sve moje boli, sve moje tegobe, sve moje muke. Na ovoj milosti se ne može nazahvaljivati Isusu koji je s nama i jučer i danas i sutra. Isti onaj Isus koji je činio čudesa i prije 2000 godina, kao što vidite, čini i sada i u vijeke vjekova.

Svakom od srca želim prvo da progleda, da nam Isus udijeli nove oči, čiste, da ga vidimo, da čujemo i upoznamo što nam govori, novo srce da zaboravimo sebe i da smo tu za druge.

1. prosinca 2009.
Božana Matanović
Šurkovac

Mrežna stranica zupa-surkovac.com koristi kolačiće (cookies) kako bi poboljšala funkcionalnost stranice. Više o kolačićima.

Slažem se