Homeopatija

Tvorac homeopatije dr. Hahnemann bio je okultist i mason

Na portalu Dnevno.hr nedavno su objavljeni tekstovi o homeopatiji, a komentari govore da ljudi nisu upućeni u smisao homeopatije. Sam način kako se određuje, koji lijek bolesnik treba dobiti, područje je duhovnosti a ne medicine.

Homeopatija pripada pseudoznanosti, kao i bioenergija, primjerice. I ona i bioenergija, kao i većina drugih alternativnih tehnika, temelje se na vitalističkom pristupu liječenju, u okviru kojeg se na bolest gleda kao na narušenost ravnoteže vitalne, životne sile, tj. kao na 'energetsku neravnotežu' te na proces liječenja kao dovođenja organizma u stanje 'energetske ravnoteže'.  Pri tome se ne može pouzdano reći što je to vitalna, životna sila ili energija. Znanost je ne poznaje i ne registrira.

Također, znanstvena istraživanja nisu potvrdila stvarno djelovanje na izlječenje uporabom ovih metoda. No, kad se malo bolje pogleda, jasno je da je ta energija duhovne prirode, što je i logično, jer životna sila je doista duhovna stvarnost.  Tu životnu silu, energiju u tim alternativnim krugovima povezuju s nazivima prana (u Indiji), chi (u Kini), ki (u Japanu) jer se radi o istočnjačkom panteističkom konceptu.

Ta 'sveta energija', po istočnjačkim i ezoterijskim učenjima i vjerovanjima, prožima cijeli svemir i čovjek joj se može otvoriti kako bi se njome napunio i manipulirao njome.

Ona nema veze s Duhom Svetim, kako je ponekad smišljeno predstavljaju u krugovima koji ove tehnike šire. Duh Sveti 'puše gdje hoće', njime se ne može manipulirati, nego je riječ o nekim drugim, kršćanima neprihvatljivim, duhovima.

Korijeni su tih metoda u poganskim vjerovanjima, a ta se vjerovanja obnavljaju u vrijeme renesanse (Paracelzus) da bi  ponovno jači zamah dobila krajem 18. stoljeća – oživljavaju ih spiritualna strujanja povezana s masonskim i rozenkrojcerskim naučavanjem. Tako je današnja bioenergija, istoznačnica gore navedenih naziva za 'svetu energiju', nasljednica tadašnjeg masmerizma, tj. animalnog magnetizma, čiji je promicatelj bio mason i okultist Anton Mesmer . On je doktorirao na tezi o planetarnom utjecaju na ljudsko tijelo (O utjecaju planeta) tvrdeći da postoji uzajamni utjecaj između nebeskih tijela, Zemlje i organizama koji imaju dušu preko fluida koji se nalazi posvuda, što govori o okultnom karakteru njegove medicine; u Francuskoj je otvorio lječilište gdje je liječio 'životinjskim magnetizmom' koji se širio putem željeznih štapova, ali i zrakom pomoću zvukova klavira ili prijatnog ljudskog glasa. Svojim pogledom i pokretom ruku dovodio bi bolesnike u stanje slično snu… Ubrzo bi dolazilo do histeričnih ispada i napadaja. Čuli su se prodorni krikovi, neke su bolesnike hvatali grčevi i trzalo im se tijelo. To je bilo znak krize koja je navodno vodila do ozdravljenja… Kad se pročulo da su neki bolesnici koji su uz `baquet` (kupku magnetizma) nekoliko puta doživjeli napadaj umrli, vlada je godine 1784. poslala istražnu komisiju. Njezin sud je glasio: Magnetični fluid uopće ne postoji. (Iz knjige Parapsihološki fenomeni, Werner Keller, Zagreb: Prosvjeta, 1979.) Mesmerova tehnika je hipnotička, a mesmerizam je preteča današnje hipnoze. U to vrijeme živio je i tvorac homeopatije, Hahnemann, također mason koji se isto tako oslanjao na Parazelzusova okultno-magijska učenja. 'Ljekarije nisu mrtve supstancije u običnom smislu – veli Hahnemann – njihovo je pravo biće duhovno-dinamičko, one su čista snaga.'  Imao je lijekove za sve i sva: lijekove protiv zavisti, putenih snova, nesretnih ljubavi, nespretnosti, stihotvorstva. Materijalistička medicina 19. vijeka smatrala je ljudsko tijelo pukim kemizmom i mehanizmom, nečim mrtvim, a lijekove fizikalnim potencijama. Homeopatija vidi u djelovanju medikamenata magične sile, koje imaju svoju volju, a postupaju svrsishodno. Terapija je prema tome duhovni zahvat. … Hahnemannova je nauka romantična medicina“ (Egon Friedell, Kultura novoga vremena, Antibarbarus, 1997.)

Homeopatija je još uvijek upravo to – romantična medicina.  Homeopati vjeruju da je bolest udaljavanje 'životne sile' od normalnog stanja i nastoje je obnoviti uz pomoć lijekova. Vjerujući kako se 'slično se liječi sličnim' postupaju prema onoj narodnoj da se klin klinom izbija, tj. da se bolesti mogu liječiti razrijeđenim pripravcima koji sadrže male količine tvari koje kod oboljelih izazivaju iste simptome kao i sama bolest. No, najvažniji princip je potenciranje pripravaka. Radi se o tome da se jedan postotak tvari razrjeđuje u otapalu protresanjem (koje se ne poima čisto mehanički, nego kao 'oslobađanje energije'), zatim se dio dobivene otopine uzima i razrjeđuje ponovno i ponovno i tako do potrebnog stupnja. Homeopati drže da je jače djelovanje što je manje tvari u otapalu jer je otapalo 'zapamtilo' svojstva tvari te da taj otisak ima medicinsko djelovanje na tijelo, ali ne samo na nj.

Na stranicama Hrvatskog udruženja za klasičnu homeopatiju možete pročitati: 'Klasična homeopatija je filozofija koja se temelji na znanstveno dokazanim principima koje je otkrio i utemeljio dr. Hahnemann prije otprilike 200 godina. Ona nije samo puko davanje homeopatskog lijeka već se temelji na poznavanju i razumijevanju homeopatskih principa i zakonitosti, poznavanju ljudskog bića i duha u cijelosti.'

Da je riječ o duhovnosti i posebnoj filozofiji, ali ne i o znanstvenim principima, vidi se i iz citata koji donosi fra Josp Blažević iz knjige 'Homeopatija' Davida Andrewsa i Petera Chappella (osnivača i člana Kraljevskog udruženja homeopata u Londonu):
'Homeopati vjeruju (dakle, nije riječ o znanosti, nego o vjeri! — apostrofirao J. B.) da u svakom čovjeku postoji inteligentna energija, koja odražava ravnotežu između tijela, duha i osjećaja i koja upravlja sposobnošću za liječenje i održavanje organizma. Ta se energija zove vitalna snaga, pojam koji je zajednički kulturama širom svijeta. U akupunkturi ona se zove 'chi', a u indijskoj kulturi 'prana'. U homeopatskoj praksi za spravljanje lijekova koristi se iscjeljujuća energija živih bića, poput orlova, lavova, delfina i škorpiona, i to pored one koja je već dugo u upotrebi: energija zmija, riba i paukova. Tamo gdje je dostupno, potentizira se i mlijeko životinja; u slučaju orla, korištena je krv na peru koja je slučajno iscurila.'

Blažević dalje komentira neke njihove navode iz knjige: 'Isti autori od presudne važnosti za učinkovitost ove metode — zanimljivo je uočiti! — ne smatraju samu tvar koja se koristi, nego prije svega njezino razrjeđivanje, popraćeno `žestokim tręšenjem` (!), tzv. `potentiziranjem`, bez kojega je ona potpuno bezvrijedna. (Tręšnja je vrlo bitna, budući da bez nje razblažene tekućine gube svu svoju ljekovitu vrijednost). A tko može tręsti? Svatko tko posjeduje pravo znanje i kome je stalo do toga, može potentizirati neku tvar i proizvesti lijek. Vrhunac njihovih razmišljanja je u tvrdnji: Zbog čega ovaj postupak uspijeva, još uvijek je tajna…

Prije nekoliko godina na stranicama Centra za homeopatiju pisalo je i ovo (ne znam zašto je uklonjeno, možda zato što su ljudi počeli istraživati i povezivati činjenice): 'Homeopatski lijekovi pripremaju se procesom potenciranja gdje se originalna ljekovita supstanca razrjeđuje do visokih razrjeđenja. Visoko razrijeđena i dinamizirana  supstanca može duboko i snažno mijenjati psihičku i fizičku prirodu bolesti. Ovim visokim razrjeđenjem homeopatski lijek oslobođen je svoje materijalne forme i predstavlja eteričnu energiju koja djeluje na energiju tijela. Kod prikazivanja energetske aktivnosti homeopatskog lijeka koristimo pojam vitalne sile koja označava energiju zdrave osobe a predstavlja inteligenciju koja funkcionira u našem tijelu povezujući: um, duh i tijelo. Zapadna energija poznaje imunološki obrambeni sustav, a istočna medicina sinonime za koncept vitalne sile koristi u Kini 'chi', u Indiji 'prana', u Japanu 'ki': (http://www.homeopatija.info/)

Povezivanje ove vitalne energije s imunološkim sustavom pokušaj je davanja znanstvenog štiha homeopatiji, jednako kako je povezivanje čakri sa žlijezdama  i živcima te živaca s meridijanima, a sve s ciljem da se današnjem čovjeku prodaju ova duhovna učenja kao znanost.

Dakle, prava je istina sljedeća: i bioenergija i homeopatija pripadaju u magijske metode koje se temelje na poganskim vjerovanjima i, zato, nisu prihvatljive za kršćane. One zaista 'snažno mijenjaju psihičku i fizičku prirodu bolesti', ali ne otklanjaju bolest i ne liječe je. Naime, nestanu vam postojeći simptomi, ali se uskoro pojave drugi, gori. A vi to dugo ne možete povezati, nego se vrtite u krug.

Mrežna stranica zupa-surkovac.com koristi kolačiće (cookies) kako bi poboljšala funkcionalnost stranice. Više o kolačićima.

Slažem se